VJEROVJESNICI I NJIHOVI NARODI
ISKRE UPUTE

 ISA a.s.


Nazvan je El-Mesih jer je kao beskucnik isao zemljom, nije imao kucu, grad ni mjesto koje je smatrao svojim prebivalistem.
Samo rodzenje Isa a.s.je bilo mu'dziza i to rodenje nam Allah dz.s. detaljno opisuje u Kur'anu.
I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukucana svojih na istocnu stranu povukla. I jedan zastor da se od njih zakloni uzela. (Maryam, 16.)
Dok je ona kao petnaestogodisnja djevojka bila u ibadetu Allah dz.s. joj posla meleka Dzibrila:
Mi smo k njoj meleka Dzibrila poslali i on joj se prikazao u liku savrseno stvorena muskarca.
"Utjecem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojis!" -• uzviknu ona. (Maryam, 17.-18.)
Ruhul-Kudusje Dzibrili to je jedna od najvecih gresaka krscana koji ga smatraju jednim od tri bozanska bica, a oni su: otac, sin i sveti duh, iako je ocito i jasno da je Ruhul-Kudus zapravo Dzibril a.s.
Merjem se cudila ko je ovaj da ulazi u osamljeno mjesto koje ne posjecuje niko osim Zekerijjaa a.s."Ako se bojis Allaha ne cini mi zlo", uplaseno mu rece.
"A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga" - rece on - "da ti poklonim djecaka cista!"
"Kako cu imati djecaka" - rece ona - "kad me nijedan muskarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica! " (Maryam, 19. -20.)
Nisam pocinila blud i nikad sa muskarcem nisam bila, pa kako eu roditi dijete?!
"To je tako! " - rece on. "Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lahko,' i zato da ga ucinimo znamenjem Ijudima i znakom milosti Nase. Tako je unaprijed odredeno!" (Maryam, 21 .)
Unaprijed je bilo tako odtredeno. Dzibril je puhnuo u Merjemin otvor haljine i to bi dovoljno da ona zanese.
I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje. (Maryam, 22.)
Merjema se osami daleko od svoje porodice sve dok ne osjeti da ce roditi. Tada napusti to mjesto i udalji se od njih. Iduci tako dode do mjesta danas poznatog kao Bejtu l'ahm. Pred tim gradom ona osjeti jake bolove, bili su to porodiljski trudovi. Taj bol je primora da se zaustavi pored sasusenog stabla palme.s
I porodajni bolovi prisilise je da dode do stabla jedne palme. "Kamo srece da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" ' uzviknu ona. (Maryam, 23.)
Merjem se tu poboja sramote, sta ce reci Ijudi i kako ce se sa djetetom vratiti svojoj porodici. Zacu glas koji je dopirao ispod nje, jedni kazu da je to bio glas Isa, a.s. dok drugi smatraju da je to bio glas Dzibrila a.s..
I melek je, koji je bio nize nje, zovnu: "Ne zalosti se, Gospodar tvoj je dao da nize tebe potok potece.
Zatresi palmino stable, posut ce po tebi datule svjeze."
(Maryam, 24.-25.)
Pogledala je ispod sebe i ugledala Allahovo cudo, rijeka je potekla na mjestu na kojem je stajala. Cudna joj je bila i naredba da rukom zatrese palmino stable jet je znala da je ono cvrsto i nepomicno. Allah htjede da se dogodi jos jedna mu'dziza, ona zatrese stable na kojern nije bilo ni grana, a kamoli datula. Nakon sto zatrese stable, pocese pred nju padati zrele datule. Te joj je bila opskrba, hrana i pice.
Pa jedi i pij i budi vesela! (Maryam, 26.)
Ova cuda je smirise, ona shvati kako je to Allahova odredba i direktno uplitanje Svemoguceg. Dode joj naredba:
A ako vidis covjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Milostivom da cu sutjeti, i danas ni s kim necu govoriti."
(Maryam, 26.)
Vrati se svojoj porodici noseci dijete, oni joj rekose:
I dode ona s njim porodici svojoj, noseci ga. "O Merjemo," -rekose oni "ucinila si nesto necuveno!
Ej ti, koja u cednosti licis Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica." (Maryam, 27.-28.)
U ajetu se kaze: "O sestro Harunova, " u vecinipredaja stoji da je ona imala brata po imenu Harun. U sahih-hadisu se spominje kako je Muhammed s.a.w.s. poslao izaslanika krscanima Nedzrana kojeg, nakon sto im prouci ajete o Merjemi, upitase:
-Kako za nju kazete da je sestra Harunova kad je on zivio mnogo prijenje?
Ashab im ne znade odgovoriti na to pitanje, vrati se i upita o tome Poslanika s.a.w.s. pa mu on rece:
-Zar ti nije poznato da su oni svoju djecu nazivali imenima ranijih poslanika?! Nije to bio poslanik Harun nego brat nazvan po imenu poslanika.
Neki mufesiri kazu kako "O sestro Harunova" znaci: O ti koja u ibadetu licis na Haruna a.s..
"Imran je bio poznat i cestit, prvak medu svestenstvom, majka je takoder bila poznata po svojoj cestitosti, pa kako si ti mogla neudata roditi dijete, pa ti si iz cestite i uzorne porodice"- govorili su joj Ijudi. Ona im nista na to nije odgovarala samo je rukom pokazivala na novorodence. Oni shvatise njen isaret.
A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u besici?" ' rekose. (Maryam, 29.)
Kako da razgovaramo sa djetetom tek rodenim koje jos nije u dobu kada djeca pricaju!? Ovdje se dogodi jos jedna Allahova mu'dziza, to dijete progovori i rece:
"Ja sam Allahov rob" * ono rece. (Maryam, 30.)
Svi prisutni zanijemise, jedni druge su usutkivali govoreci: Cujte, poslusajte ovo, tisina! Svi su nijemo gledali u njega, a on im ponovi:
"Ja sam Allahov rob" - ono rece - "meni ce On Knjigu dati i vjerovjesnikom me uciniti i ucinice me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredice mi da dok sam ziv namaz obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a nece mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.
I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!"
(Maryam, 30.-33.)
Allah dz.s.kaze:
To je Isa, sin Merjemin ' to je prava istina o njemu - onaj u koga oni sumnjaju.
Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad nesto odluci, On za to rekne samo: "Budi!" - i ono bude.
(Maryam, 34.-3S.)
Mali Isa im rece:
To je Isa, sin Merjemin - to je prava istina o njemu - onaj u koga oni sumnjaju. (Maryam, 36.)
Tako je bilo rodenje Isa a.s. Nije Allah dz.s. Sebi uzeo Isa'a za sina, On je Uzvisen od toga, On o zabludama krscana kaze:
Nevjernici su oni koji govore: "Bog je - Mesih, sin Merjemin!" A Mesih je govorio: "O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vasem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah ce mu ulazak u Dzennet zabraniti i boraviste njegovo ce Dzehennem biti; a nevjernicima nece niko pomoci."
Nevjernici su oni koji govore: "Allah je jedan od trojice!" A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga sto govore, nesnosna patnja ce, zaista, stici svakog od njih koji nevjernik ostane.
Zasto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prasta i samilostan je. (Al-Ma'ida, 72.-V4.)
Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici * a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmecu.
Reci: "Kako se mozete, pored Allaha, klanjati onome koji vam nije u stanju kakvu stetu uciniti, niti vam neku korist pribaviti, a Allah je taj koji sve cuje i zna?" (Al-Ma'ida, 75. -76.)
Pogledajte, pa zar je potrebno bozanstvu da hranu jede! Allahu ne treba niko da mu pomaze, jer onaj kome je to potrebno je nemocan i ogranicen, a Njega nista ne ogranicava.
Allah dz.s. u brojnim ajetima govori o zabludama krscanstva, svakako da su najupecatljiviji ajeti o tome rijeci Uzvisenog u suri Al-Ihlas:
Reci: "On je Allah - Jedan!
Allah je Utociste svakom!
Nije rodio i rodjen nije,
i niko Mu ravan nije!" (Al-Ihlas, 1 .-4.)

 

U sahih-hadisu kojeg biljezi Buharija, Allahov Poslanik s.a.w.s. kaze:s
Uzviseni Allah kaze: "Covjek me uvrijedio, a on to mmapravo, tvrdi kako ja imam sina a ja sam jedan i Utociste svemu, nisam rodio i rodjen nisam i Meni nema niko ravan. " (El-Bidajetu ven-nihaje, 2/75, Buhari, hadis 4975.)
U drugom hadisu kojeg takoder biljezi Buharija stoji:
Niko nije strpljiviji od Allaha dz.s. na uvredama koje cuje, oni Mu pripisuju sudruga i pripisuju Mu sina, a On im opet opskrbu i zdravlje daje. (Muslim, hadis5016.)
Merjemu njezin narod optuzi za blud govoreci kako je govor novorodenceta samo magija i sihr. Zidovi je od tog dana nazivaju - bludnica i prostitutka! A Isa a.s. od tada nazivaju ga - sin bludnice!
Allah dz.s. o njima kaze:
I zbog nevjerovanja njihova i zbog iznosenja teskih kleveta protiv Merjeme. (An-Nisa1156.)
El-Euhtan je najgori oblik lazi. Ima li veceg cuda od rodenog djeteta bez oca! Ranije je Allah, i Je, stvorio Adema, takoder bez oca, pa cak i bezmajke.
O tome Allah, Je, kaze:
Isaov slucaj je u Allaha isti kao i slucaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: "Budi!" - i on bi. (Alu 'Imran, 59.)
Taj Buhtan - najteza laz kojom oni tvrde da Allah ima sina - je razlog Njegove velike srdzbe na one koji iznose takve lazi:'
Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete!"
Vi, doista, nesto odvratno govorite!
Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe
sto Milostivom pripisuju dijete.
Nezamislivo je da Milostivi ima dijete *
ta svi ce oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog traziti utociste!
On ih je sva zapamtio i tacno izbrojio,
i svi ce Mu na Sudnjem danu doci pojedinacno. (Maryam, 88.-9S.)
Zar onaj koji je izmislio i stvorio nebesa i Zemlju i u takvom skladu ih ucinio da ne moze stvoriti dijete bez oca i majke?!!
Isa a.s. je rastao u Bejtu Lahmu, bio je ucen, ali otkako je tada u besici progovorio vise nije pricao. Sutio je sve dok nije napunio godine u kojima djeca obicno progovaraju. Mu'dziza govora u besici je bila samo tada kad im se obratio i rekao im ko je on i kako je rodjen.
Benu Israil ga se poceo bojati, mnogi su govorili kako ce kraj zalutalog naroda biti u njegovom vremenu, bojali su se da ce upravo on ukazati na svu njihovu pokvarenost i zabludjelost. Pocese ga pratiti, majka ga je pomno cuvala, plaseci se za njega. On se vrati ponovo u Bejtul-Makdis u mjesto zvano Tell na uzvisenom mjestu sa vodom i usjevima. O Merjemi i njenom sinu Isau a.s. Allah dz.s. kaze:
Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekucom vodom nastanili.
(Al-Mu'minun, 50.)
Rastao je Isa a.s. tragovi dobrote, ucenosti i mudrosti su bili na njemu ociti, ali jos uvijek nije Ijudima pokazivao da je poslanik, nije ih pozivao u islam sve dok nije napunio trideset godina. U njegovoj tridesetoj godini Allah dz.s. mu dade lndzill on poce Ijude pozivati:
Poslije njih poslali smo Isaa, sina Merjemina, koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indzil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je takoder bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali. (Al-Maide, 46.)
Komentatori Kur'ana i historicari su jednoglasni u misljenju da je Isa a.s. primio objavu Indzila u svojoj tridesetoj godini zivota. Sa Indzilom se pokazase i mu'dzize kao potvrda njegovog poslanstva. Velike mu'dzize koje Kur'an spominje su:
I poslati kao poslanika sinovima Israilovim: "Donosim vam dokaz od Gospodara vaseg: napravicu vam od ilovace nesto poput ptice i puhnucu u nju, i bice, voljom Allahovorn, prava ptica."
(Alu'Imtan,49.)
Dakle, iz ajeta se jasno vidi kako Isa a.s.nije bio poslan kao poslanik svim Ijudima, nego samo kao poslanik narodu Benu Israil. Svaki poslanik je bio poslan samo jednom narodu, osim Muhammeda s.a.w.s. koji je poslan svim svjetovima. Upravo je to jedna od posebnosti naseg Poslanika s.a.w.s.
Nije Isa a.s. bio potpomognut samo jednim cudom - mu'dzizom. Od gline je pravio nesto poput ptice sto bi postalo ptica od krvi, mesa i perja, koja leti. Oni su to ocima svojim gledali, ali opet su ga u laz ugonili. Od Isaovih mu'dziza je bilo i ozdravljenje bolesnih koje je bilo i ostalo medicinski fenomen:
I iscijelit cu slijepa od rodenja, i gubava, i ozivljavat cu mrtve, voljom Allahovom. (Alu 'Imran, 49.)
Sve to nije bilo dovoljno da povjeruju! Uz sve to Isa im je donio jos neoborivih dokaza o svom poslanstvu:
Kazivat cu vam sta jedete i sta u domovima svojim gomilate; to ce, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete. (Alu 'Imran, 49.)
Svakako da je najvece cudo koje su vidjeli bilo ozivljenje mrtvog. U predajama se spominje da je Isa a.s.
Allahovom dozvolom ozivio cetvericu Ijudi, to ozivljenje je bilo odvojeno, cetiri osobe na cetiri razlicita mjesta su ustale iz kabura pred pripadnicima Benu Israila.
I da potvrdim istinitost Tevrata, objavljenog prije mene, i da vam dopustim nesto sto vam je bilo zabranjeno. I donosim vam dokaz od Gospodara vaseg - zato se Allaha bojte i mene slusajte
Allah je doista i moj i vas Gospodar, pa se Njemu klanjajte; to je Pravi put! (Alu 'Imran, 50.-51.)
Isa a.s. dokinu neke propise koji su im ranije, u Tevratu, bili zabranjeni. Uprkos tome i uprkos svim tim brojnim ajetima, Benu Israil ni u sta od toga ne povjerova! Allah dz.s. o njima kaze:
A kada se Isa uvjerio da oni nece da vjeruju, uzviknuo je: "Koji ce biti pomagaci moji na Allahovom putu?" "Mi" - rekose ucenici "mi cemo biti pomagaci Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a. ti budi svjedok da smo mi poslusni Njemu." (Alu 'Imran, 52.)
Sta hocete vise od toga: objava od Allaha, ozivjeli mrtvaci, brojni ajeti, i opet ne vjerujete! O Isaovim ucenicima - havarijjunima, Allah dz.s. u drugom ajetu kaze:

 

O vjernici, pomozite Allahovu vjeru, kao sto su ucenici rekli: "Mi cemo pomoci Allahovu vjeru!" - kad ih je Isa, sin Merjemin, upitao: "Hocete li me pomoci Allaha radi?" (As-Saff, 14.)
Njih je bilo po nekima svega sedamnaest, a na osnovu vecine predaja svega dvanaest.
I neki od sinova Israilovih su povjerovali, a drugi nisu, pa smo Mi one koji su povjerovali * protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili. (As-Saff, 14.)
Allah dz.s. ce kasnije uciniti da ucenje krscana bude brojnije i jace od ucenja zidova, uprkos malom broju havarijjuna koji ce nakon Isaove smrti Ijude poduciti ucenju kojem je pozivao Isa a.s.
Komentatori Kur'ana o ovom ajetu kazu da su se Ijudi podijelili u tri skupine: Oni koji tvrde da je Mesih bog, da je boziji sin i oni koji kazu da je on Allahov rob i poslanik, a takvi su manjina medu krscanima. Upravo misljenje te manjine je i misljenje Muhammedovog, Mi, ummeta koji je na kraju i pobijedio svoje neprijatelje zidove i krscane kao sto je u ajetu receno.
Tako mali broj Isaovih sljedbenika - havarijjuna povjerova u istinitost onoga cemu ih je pozivao Isa a.s. Pored njihove malobrojnosti patili su i od sumnje u ispravnost onoga u sto su vjerovali. Jednog dana, uprkos brojnim mu'dzizama, htjedose da se dogodi nesto sto ce ih ucvrstiti u njihovom vjerovanju, rekose:
A kada ucenici rekose: "O Isa, sine Merjemin, moze li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?" - on rece: "Bojte se Allaha akoste vjernici."
"Mi zelimo" - rekose oni - "da s nje jedemo i da nasa srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci." (Al-Maida, 112.-113.)
Hocemo jedno takvo cudo poslije kojeg se vise nikada necemo dvoumiti i koje ce se obistiniti samo nama, onako kako mi to zatrazimo od tebe, dai mi jedemo i da nam se srca smire u vjeri! Mi ti vjerujemo i zelimo samo da nam se srca smire.
Isa je dugo i uporno u dovama molio Allaha da mu da ono sto ovi traze od njega. Allah mu primi dovu:
Isa, sin Merjemin, rece: "O Allahu, Gospodaru nas, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i cudo Tvoje, i nahrani nas, aTi si hranitelj najbolji!"
"Ja cu vam je spustiti" - rece Allah - "ali cu one medju vama koji i posiije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu necu kazniti." (Al-Maida, 114.-115.)
Postoji predaja po kojoj su pozvali i Benu Israil da jede sa njima. Vidjeli smo da kad god su narodi trazili mu'dzizu i ona se obistinila tacno onako kako su oni zahtijevali. Ako bi i nakon toga ostali u nevjerovanju - svi bi bili unisteni. Tako je bilo ranije sa Salihovim narodom i devom. I bi spustena trpeza iz Dzenneta medju njih, oni su je ocima svojim gledali i rukama kusali. I pored toga ostase u nevjerovanju! Svaki od njih je prevario Isa a.s. kao sto cemo vidjeti.

Ljudi pocese govoriti o Isau, o njegovim cudima i novoj vjeri kojoj poziva. Zidovi se pobojase da ce njihovi svestenici i kraljevi postati zaboravljena proslost, da ce ga Ijudi poceti slijediti te da ce izgubiti svjetovnu i vjersku dominaciju na zemlji. Zidovsko svestenstvo dogovori urotu i odose kod vladara tih krajeva koji je bio pod rimskim patronatom. Pocese ga upozoravati i govotiti mu kako Isa za sebe kaze da je kralj svih zidova i da ce jako brzo preoteti vlast od njega. Vladar se poboja za svoj prijesto, naredi da mu dovedu Isaa a.s. kako bi ga pogubio i razapeo.
Osudjenike na smrt tog vremena su ubijali tako sto bi ih zive prikovali ekserima na veliki krst i oni bi umirali u velikim mukama. Obicno bi umirali tek narednog dana poslije raspeca.
Zidovi su poceli tragati za Isaom da ga ubiju. Sve to se dogodilo svega tri godine nakon pocetka njegovog poslanstva. Samo toliko su mogli otrpjeti istinu i podnijeti poziv tog Allahovog poslanika. Allah dz.s. o Isau a.s. kaze:
On ce govoriti Ijudima jos u kolijevci, a i kao odrastao. (Alu 'Imran, 46.)
El-kehl, spomenut u ovom ajetu, je period nakon napunjenih trideset godina zivota.
Mnogo je predaja koje govore o podizanju Isaa a.s. u nebo. Sve te predaje su israilijati tj. prenesene su iz Tevrata i Indzila. Nisam u sahih predajama o tome nasao nista osim samo jedan hadis kojeg biljezi Nesaija, a on ispunjava uvjete koje je postavio Muslim. To je najjaci hadis po ovom pitanju. Zbog iskrivljenosti Tevrata i Indzila necemo navoditi te predaje nego cemo se zadovoljiti ovom Nesaijinom predajom:
Kada je Allah htio da podigne Isaa a.s. na nebo, Isa a.s.Je ujednoj kuci izasao pred dvanaest svojih drugova. Iz glave kao da 'mu kaplje iako nije mokra. Rece im: "Koji od vas pristaje da mu se da moj lik, pa da bude ubijen umjesto mene, on ce biti moj drug u Dzennetu? " U stade najmladzi medzu njima i rece: "Ja pristajem. " Isa a.s., mu rece: "Sjedi! ", ponovi im isto pitanje drugi i treci put, i svaki put se javljao samo taj mladic. Pa je rekao: "Tisi on", a Allah je dao da lici na Isaa, kao da je on. Otvorio se prozorcic na krovu kuce i Isa je uzdignut na nebo. Zidovi organizovase potragu za njim. Nadzose mladica koji mu je slicio, ubise ga i razapese. Sljedbenici lsaa se idejno razidzose na tri grupe. Jedna kaze: Bog je bio medju nama koliko je htio, a zatim se popeo na nebo. " To su jakubiti. Druga grupa kaze: "Medzu nama je bio Bozji sin koliko je htio, zatim ga je Allah uzdigao Sebi. " To su nestorijanci. I treca grupa kaze: "Medzu nama je bio rob Allahov i Njegov poslanik, koliko je Allah htio, pa ga je Allah Sebi uzdigao. " To su muslimani. Dvije nevjernicke grupe su se medjusobno potpomagali protiv muslimanske i unistile su je. Islam je bio prikriven sve dok Allah nije poslao Muhammeda s.a.w.s. sa objavom,pa je din - vjera grupe koja je vjerovala, u doba Isaa a.s. postala snaznijom od one koja nije vjerovala. (Nesaijev Es-sunenul kubra, 6/489, hadis 11591.)
Medzu vama je jedan koji ce me zanijekati dvanaest puta. Doci ce da me ubiju, pa ko od vas bude spreman da se zrtvuje umjesto mene, Allah ce ga uciniti potpuno slicnim meni. Najmladzi od njih se javi. Pred njihovim ocima se promjeni izgled tog mladica i on posta poput Isa a.s. Potom ugledase kako Allah Sebi uzdize Isaa,a.s., kroz prozor na krovu kuce u kojoj su bili. Zidovi uhvatise havatijjune, svi priznase da su Isaovi sljedbenici, osim jednog koji je govorio: "Ne, ja nisam njegov sljedbenik." Zidovi ga pustise, pa ga opet privedose i on ponovi kako nije jedan od Isaovih sljedbenika, pa ga pustise, a Ijudi pocese govoriti o jednom odbjeglom sljedbeniku i tako on dvanaest puta zanijeka poslanstvo Isa a.s.
Zidovi se pobojase osvete u slucaju da pogube svih dvanaest havarijuna, ostavise ih u zivotu pod uvjetom da oni ne pozivaju u vjeru koju su ucili od Isaa a.s. I oni pocese Ijude tajno pozivati. U krscanstvo se pozivalo jedino tajno, i to punih dvije stotine cetrdeset godina. Ta vjera posta javnom tek nakon sto je prihvati jedan od rimskih imperatora po imenu Konstantin. Povjerova u krscanstvo ali u njega unese dio idolopoklonstva. Do tada niko nije vjerovao u trojstvo u koje danas krscani vjeruju. Konstantin je izmislio crkveni kler i udario temelje danasnje krscanske dogme.I danas postoji krscanski pravac unitarista koji su monoteisti, imaju
svoje crkve i Indzil u kojem nema sirka, koji nazivaju Barnabino jevandzelje. Oni su danas jedni od najmalobrojnijih crkvenih zajednica.
Sa pojavom islama se pokazala zabluda crkvenog ucenja i prirodnost islama je postala svima ocita:
Pa smo Mi one koji su povjerovali - protiv neprijatelja njihova pomogli, i oni su pobijedili. (As-Saff, 14.)
Allah, Je, kaze:
I zbog rijeci njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!" A nisu ga ni ubili ni raspeli, vec im se pricinilo. Oni koji su se o njemu u misljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu nista pouzdano znali, samo su nagadjali; a sigurno je da ga nisu ubili. (An-Nisa, 157.)
Neposredno nakon Isaove smrti havarijjuni su se u misljenju razisli. Govorili su: "Ako su ubili havarijjuna gdje je onda Isa a.s. a ako su ubili Isa a.s. gdje je onda jiavarijjun, jedan od njih fali, gdje je?!" Sigurno ga nisu ubili, nego:
Vec ga je Allah uzdigao Sebi. - A Allah je Silan i Mudar. (An-Nisa, 158.)
Allah dz.s. je Isa a.s. ucinio jednim od velikih predznaka Sudnjeg dana. O tome On kaze:
I on je predznak Smaka svijeta, zato nikako ne sumnjajte u nj i slijedite uputstvo Moje, to je pravi put. (Az-Zuhruf, 61.)
Podignut je Isa a.s. na nebo na kojem je i danas ziv i pojavit ce se na Zemlji neposredno pred pocetak Smaka svijeta da ubije Dedzdzala.
Muhammed s.a.w.s. u sahih-hadisu, kojeg biljezi Ahmed i Ebu Davud kaze: Poslanici su braca po istom ocu,:
Majke su im razlicite, a vjera im je jedna, ja sam najpreci covjek Isau sinu Merjeminom jer izmedzu mene i njega nije bilo poslanika. (Ahmedov Musned, hadis 9259.)
Petsto sezdeset godina je covjecanstvo bilo bez poslanika, to je period izmedu Isa a.s. i Muhammeda s.a.w.s.
Sici ce Isa a.s.pa kad ga vidite, prepoznajte ga: Covjek srednjeg rasta, crveno-bijele boje, na njemu dva odijela blijedocrvena, iz glave kao da mu kaplje iako nije mokra. On ce razbiti krst, ubiti svinju, ukinuti dziziju, pozvati Ijude u islam, a. Allah ce u njegovo vrijeme sve vjere unistiti izuzev islama i unistit ce Allah, u vrijeme njegovo, Mesiha Dedzdzala. Zatim ce se uspostaviti sigurnost na Zemlji. (Ahmedov Musned, hadis 9259.)
Nema covjeka koji nece smrt okusiti. Isa a.s. je ziv, ali ce i on smrt okusiti na dunjaluku i na njemu ce biti pokopan.
Allah dz.s. govori o Isa a.s. u Kur'anu:
A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio Ijudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!'" - on ce reci: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilicilo da govorim ono sto nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to vec znas; Ti znas sta ja znam, a ja ne znam sta Ti znas; Samo Ti jedini sve sto je skriveno znas.
Ja sam im samo ono govorio sto si mi Ti naredio: 'Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!' I ja sam nad njima bdio dok sam medu njima bio, a kad si mi Ti dusu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdis." (Al-Maida, 116.-117.)
O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Rijec Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog - hvaljen neka je On! - zar On da ima dijete?! Njegovo je ono sto je na nebesima i ono sto je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.
Mesihu nece biti zazorno da prizna da je Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najblizim. A one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah ce ih sve pred Sebe sakupiti. (An-Nisa' 171.-172.)
Poslije Isaa a.s. nije dosao poslanik, osim Muhammeda s.a.w.s. koji je bio najodabraniji i najbolji medzu njima, neka je Allahov selam i salavat na svih njih.
Na kraju, molim Uzvisenog Allaha da od mene i vas primi ovaj trud i da nas ucini iskrenim sljedbenicima poziva svih Allahovih poslanika, poziva LA ILAHE ILLALLAH.
Ve sallallahu ala nebijjina Muhammed ve ala alihi ve sahbihi edzmein
 


 
JAHJA a.s.


Ime Jahja je bilo cudno i nepoznato. Nijedan covjek prije toga se nikada nije tako zvao. Zekerijja se zacudi brzom odgovoru i stanju u kojem su se nalazili on i njegova supruga:
"Gospodaru moj" - rece on "kako eu imati sina kad mi je zena nerotkinja, avec sam duboku starost dozivio?"
"Eto tako"! ' rece. "Gospodar tvoj je rekao: 'To je Meni lahko, i tebe sam ranije stvorio, a nisi nista bio.'" (Maryam, 8.-9.)
Ako te Allah iz niceg stvorio, onda je On mocan da tebi takvom podari potomka. Zekerijja zatrazi znak na osnovu kojeg ce znati da mu je zena trudna i da ce to novorodence biti prvak Benu Israila kojeg ce slijediti.
"Gospodaru moj," - rece - "daj mi neki znak!" * "Znak ce ti biti to sto tri noci neces s ljudima razgovarati, a zdrav ces biti."(Maryam, 10.)
Bitces zdrav ali ces moci govoriti samo putem znakova, isaretom. O njemu kazu da je mogao izgovarati zikr, ali kad bi se okrenuo u zelji da im nesto kaze, nije mogao. Takvo stanje je potrajalo puna tri dana.
"I on izidze iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje: 'Hvalite ga ujutro i navecer!'"(Maryam, 11.)
Allah dz.s. opisuje ovaj dogadaj u drugim ajetima koji govore i o Jahjau.
I dok se on u hramu stojeci molio, meleki ga zovnuse: "Allah ti javlja radosnu vijest: rodice ti se Jahja, koji ce u Allahovu knjigu vjerovati, i koji ce prvak biti, i cedan, i vjerovjesnik, potomak onih dobrih." (Alu Imtan, 39.)
Doci ce Jahja koji ce potvrditi dolazak Isa a.s.. On ce biti nezenja, poslaniki jedan od dobrih Allahovih robova.
I Zekerijau a.s. se rodi sin Jahja kojem se u mladosti javi melek Dzibril'sa objavom:
"O Jahja, prihvati Knjigu odlucno!" •• a dadosmo mu mudrost jos dok je djecakbio. (Maryam, 12.)
Jos u djetinjstvu je Jahja pokazivao znakove zrelosti i mudrosti. U predajama se spominje kako su se djeca igrala, pa su mu roditelji jos kao petogodisnjaku govorili: "Idi, igraj se sa djecom," a on bi im odgovarao:
"Nismo mi stvoreni za igrui zabavu."
Ulema se razilazi o tome da li spomenuta rijec u ajetu hukmen znaci mudrost ili poslanstvo. Vecina ih smatra da se misli na mudrost.
Allah dz.s. kaze:
I njeznost i cednost, i cestit je bio,
i roditeljima svojima bio je dobar, i nije bio drzak i nepristojan.
I neka je mir njemu na dan kada se rodio i na Dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao! (Maryam, 13. -15.)
Ucenjaci kazu da je Allah dz.s. spomenuo ova tri stanja jer je covjek najslabiji upravo u njima: kad se rada, kad umire i kad bude prozivljen na Sudnjem danu. Tada mu je posebno potrebna Allahova milosti spas!
U hadisu se spominje da se Isa susreo sa Jahjaom i rekao mu:
-Cini za mene istigfar, ti si bolji od mene. Jahja mu rece:
-Ne, nego ti cini istigfar za mene, ti si bolji od mene. Isa rece:
-Ti si bolji, ja sam sebi nazvao selam, a tebi je Allah nazvao selam.
Naravno, ovdje se radi o Isaovoj skromnosti, ulema je jednoglasna u tome da je Isa a.s. odabraniji poslanik od Jahjaa a.s.
U mnogo hadisa koji u sebi imaju slabosti ali jacaju jedni druge se kaze kako je Muhammed s.a.w.s.rekao:
Nema covjeka da nije pogresio ili je htio pogrijesiti, osim Jahjaa, sina Zekerijaovog, ne prilici ikome da kaze: "Ja sam bolji od Junusa ibn Metta'a. "
Mnoge predaje spominju da je Jahja a.s. bio cist od grijeha. Samo tri mjeseca nakon rodenja Jahja a.s. rodi se Isa a.s.
Zekerijja i Jahja a.s. su pozivali narod Benu Israila kojim je vladao silnik. Taj vladar je, kao i mnogi vladari danas, pokazivao postovanje prema ucenim iako su ti vladari u svojoj biti nakaradni Ijudi.
Jednog dana vladar pozelje da se ozeni svojom bratisnom, koja ga opcini svojom Ijepotom a i ona je bila pohlepna za prijestoljem. Njezina majka je podrzavala u toj pohlepi. To je njihova izopacenost, a dobro im je bilo poznato kako im to vjera njihova zabranjuje. Vladaru je, kao i svim njegovim podanicima, bilo poznato da su Zekerijja i Jahja poslanici. Vladar odluci zatraziti dozvolu i izuzece za takav brak od njih. Pokusali su velikim darovima i imetkom isposlovati takvo dopustenje za kralja od Jahja a.s. Ta djevojka je bila bludnica i nju nije zanimalo sto je takav brak nedopusten. Kad su zatrazili misljenje Jahja a.s.o takvom braku, on se obrati Ijudima i javno obznani kako je brak sa amidzom haram- zabranjen. Ovakav postupak zestoko naljuti vladara i tu djevojku. Ako bi se njome ozenio javno bi pocinio grijeh. On odluci da se njome ipak ne ozeni. U mnogim predajama se prenosi da je ta djevojka u jednoj od njihovih grijesnih noci pjevala i plesala tom vladaru koji je pozelje za sebe, ali ona to odbi govoreci mu:
-Moze, ali pod uvjetom da me ozenis. Recejoj:
-Kako cu te ozeniti kad Jahja to ne dozvoljava.
-Donesi mi njegovu glavu, to ce biti moj mehr. Zavela ga je tako jako da u tom momentu naredi:
-Donesite mi glavu Jahja'a!
Vojnici nadose Jahja'a kako klanja u mihrabu i ubise ga. Odsjekose mu glavu i na sahanu je kralju donesose. Vladar ponudi sahan sa glavom Jahja'a i to bi mehr ovog bludnog braka. Mnogi sahih-hadisi spominju kako je:
Glava Jabja'a data kao mehr za brak sa jednom od bludnica Benu Israila . (Ibnu Sejbin Musannef, hadis 30674.)
Pogledajte u iskusenja kojima su bili iskusani poslanici, alejhimus selam."Iskusenje covjeka bude shodno velicini njegove vjere."
Vecina predaja spominje kako je Zekerijja a.s. tada bio ziv. Htjedose i njega ubiti, ali se on sakri u jedno drvo. U tim predajama ima odredenih slabosti, ali te predaje su brojne i jacaju jedna drugu. Zekerijja naredi drvetu da se otvori i ono ga poslusa, potom dodze sejtan i uhvati za kraj njegove odjece. Vojnici su tragali za Zekerijjaom, ali ga nisu mogli naci, pojavi se pred njima sejtan u obliku covjeka i upita ih:
-Zar ne vidite odjecu na drvetu?
-Rascijepite drvo!
Rascijepise ga i ubise Allahovog poslanika Zekerijja'a a.s..
Tako su ubijenii Jahja i Zekerijja a.s. Predaje o ubistvu Jahja'a a.s. su vjerodostojne, dok u predajama o ubistvu Zekerijja a.s. ima odredenih slabosti.
U istom vremenu sa ovom dvojicom poslanika je zivio treci Allahov poslanik, Isa a.s. Ubistvo Jahja'a a.s. i Zekerijja a.s. se dogodilo kad je Isa a.s. imao trideset godina. Vratimo se na sami pocetak kazivanja o Isau a.s.
 No comments
ZEKERIJA a.s.
Friday, 5. June 2009, 18:23:35

Allah dz.s. nam je opisao mnogo toga vezanog za Alu Imranovu porodicu. Prvi dogadaj je samo rodenje Merjemino.
Zekerijja je sin Dana i jedan od Sulejmanovih potomaka, zivio je u Damasku, bio je dugovjecan i imao je preko stotinu godina. Ptica pocinje sa Imranovom zenom, Merjeminom i Esje'inom majkom, koja je bila nerotkinja. Jednog dana ugleda pticicu kako u usta svog mladunceta stavlja hranu. Pozelje da i ona ima svoje dijete, dize ruke i zamoli Allaha dz.s.:
Kada Imranova zena rece: "Gospodaru moj, ovo sto je u trbuhu mome ja zavjetujem samo na sluzbu Tebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve cujes i znas!" (Alu'Imran, 35.)
Molila je Allaha da joj podari dijete i Njemu se zavjetovala da ce dijete koje rodi sluziti Bejtul-Makdisu. Zekerijja i Alu Imran su preselili u Bejtul-Makdis kako bi tamo ibadet cinili i vjeri sluzili. Njihov obicaj je bio da nekog od svoje djece daju na sluzenje Bejtul-Makdisu. Ta djeca bi rasla sa svestenstvom, od njih bi ucili Tevrat, rasli bi u Bejtul-Makdisu i vremenim bi postajali najveci poboznjaci i ucenjaci svoga naroda.
Imranova zena se zavjetovala da ce dijete, ako joj ga Allah podari, dati u Bejtul-Makdis. Allah joj se smilovao i ona rodi djevojcicu. Nije bio obicaj da zensku djecu daju u sluzbu Bejtul-Makdisa:
Poslije ona, kada je rodi, rece: "Gospodaru moj, rodila sam zensko." (Alu 'Imran, 36.)
Nije znala sta da ucini, zavjetovala se da ce to dijete dati u sluzbu, ali to dijete je zensko, a njih ne daju u sluzbu! Njezin suprug Imran je bio poglavar svestenstva tog vremena. Ona se posavjetova sa njim. Rece joj: "Ako si se zavjetovala, ona pripada onome cemu si se ti u ime Allaha zavjetovala. "
Allah dz.s. kaze:
A Allah dobro zna sta je rodila - a zensko nije kao musko. (Alu'Imran, 36.)
Ona se zavjetovala ocekujuci musko dijete ali joj Allah podari djevojcicu koja je bolja od djecaka, kojeg je prizeljkivala. U ovom ajetu je velicanje Merjeme, a ne umanjivanje njezine vrijednosti kako to pojedini pokusavaju prikazati.

Nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog sejtana. (Alu 'Imran, 36.)
Allahov Poslanik s.a.w.s. kaze:
Svako novorodzence sejtan dotakne svojim prstom, osim Imranove kcerke Meyrem i njezinog sina Isaa.(AhmtdovMusned, hadis 7866.)
Njima se to nije dogodilo zato sto je dova Imranove zene bila kod Allaha primljena.
I Gospodar njezin primi je lijepo i ucini da uzraste lijepo. (Alu 'Imran, 37.)
Tako Merjema posta jedna od onih koji su sluzili Bejtul Makdisu. Obicaj je bio da se o svakom poklonjenom djetetu brine jedan od svestenika.Ovaj put su svi htjeli da se brinu o njoj te se zbog toga medusobno sukobise u misljenju. U takvim nesporazumima bi se dovama obracali Allahu, ife, i On bi ih na razne nacine upucivao na ono sto je za njih ispravno.
Ovaj puta su se podijelili u misljenju, a Zekerijja a.s.je bio uporan u tome da se upravo on treba o njoj brinuti. Drugi se tome suprotstavise i predlozise da bace svoja pera u vodu i sacekaju Allahov znak kao presudu u ovom spornom pitanju. Na cijem peru bude znak taj ce se i btinuti o njoj. Pera su bila drvena i plovila su nizvodno, osim Zekerijjaovog pera koje je plutalo uzvodno. To je jos jedno od Allahovih cuda koje je spomenuto u Kur'ani-Kerimu:
To su nepoznate vijesti koje ti objavljujemo. Ti nisi bio medu njima kada su pera svoja od trske pobacali da bi vidjeli koji ce se od njih o Merjemi brinuti, i ti nisi bio medzu njima kad su se prepirali. (Alu 'Imran, 44.)
Spominjanje ove price u Kur'anu je u isto vrijeme i potvda Muhammedovog s.a.w.s. poslanstva jer se govori o necemu sto on zasigurno prije toga nije znao.
I da se o njoj brine Zekerijja. (Alu 'Imran, 37.)
Zekerijja se lijepo starao o njoj, rasla je u zdravom i lijepom ambijentu. Ranije nego ostale vrsnjakinje je postala djevojka. Kad je rodila Isaa, S^SI, imala je svega petnaest godina. Bila je pobozna, ucena, skromna i iskrena prema Allahu dz.s. Allah joj je dao keramete i ucinio je jednom od najboljih zena. Allah d.s. o njoj kaze:

Kad god bi joj Zekerijja u hram usao, kod nje bi hrane nasao.
(Alu 'Imran, 37.)
To se nije desilo samo jednom, nego se to ponavljalo svaki puta kad bi Zekerijja usao kod nje. Zimi bi kod nje nalazio Ijetno voce, a ljeti zimsko voce. Bilo je to vrijeme bez frizidera i zamzivaca. Cudio se i pitao je:

"Odakle ti ovo, o Merjema?" - on bi upitao, a ona bi odgovorila: "Od Allaha." (Alu 'Imran, 37.)
Allah dz.s. govoreci o Isaua.s., kaze:
A majka njegova je uvijek istinu govorila. (Al-Ma'ide, 75.)
Allah dz.s. o vrijednosti i velicini Merjeme kaze:
O Merjema, tebe je Allah odabrao i cistom stvorio, i boljom od svih zena na svijetu ucinio. (Alu 'Imran, 42.)
Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik - i prije njega su dolazili i odlazili poslanici - a majka njegova je uvijek istinu govorila.
(Al-Ma'ida, 75.)
Muhammed s.a.w.s. o njoj u hadisu kojeg biljeze Buharija, Muslim, Tir mizija, Nesaija i Ahmed kaze:
Najbolje zene na zemlji su bile Imranova kcerka Merjern i Huvejlidova kcerka Hadidza.
U mnogim hadisima se spominje vrijednost cetiri zene, o kojima nas Poslanik savs kaze:
Od svih zena svijeta najbolje su bile njih cetiri: Imranova kcerka Merjem, Huvejlidova kcerka Hadidzci, Muhammedova kcerka Fatima i faraonova zena Asija. (AhmedovMusned, hadis 11942.)
Mnogo toga upucuje da je najbolja od njih cetiri upravo Merjem, zatim Fatima, pa Hadidza, a onda Asija.
Kad je Zekerijja vidio Allahove pocasti prema toj djevojci i on sam pozelje dijete. Tada je imao stotinu godina a njegova supruga je bila godinu dana mlada od njega. Njegovu dovu Allah dz.s. spominje u vise sura:
Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,
kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo,
i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a nikada nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao.
Bojim se rodaka svojih po krvi poslije mene, a zena mi je nerotkinja. " (Maryam, 2.-5.)
Zekerijja je bio naviknut da Allah primi svaku njegovu dovu. On je bio jedini poslanik u tom vremenu, a sa onima koji su ga trebali naslijediti nije bio zadovoljan jer je kod njih vidio ono sto mu se nikako nije svidalo. Bojao se da ce sa takvim svestenstvom Benu Israil ponovo skrenuti sa pravoga puta.
A zena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina
da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i ucini, Gospodaru moj, dabudes s njim zadovoljan. (Maryam, 5.-6.)
Allah dz.s.primi njegovu dovu:
Odazvasmo i, izlijecivsi mu zenu, Jahjaa mu poklonismo. (Al-'Anbiya,90.)
Njegova zena je bila nerotkinja pa joj Allah dz.s. podari moc radanja. Ibnu Abbas kaze: "Nakon njegove dove zena mu, u devedeset devetoj godini, dobi menstruaciju. " U drugoj predaji se biljezi da je Ibnu Abbas komentkajuci ovaj ajet rekeo: "Bila je lose naravi, duga jezika pa je Allah iJe, promjenio i boljom je ucinio. " Dakle, Allah je nju i tjelesno i karakterno ucinio boljom nego sto je bila.
Meleki ga obradovase rijecima:
"O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da ce ti se djecak roditi, ime ce mu Jahja biti, nikome prije njega to ime nismo htjeli dati."
(Maryam, 7.)
 No comments
ALU'IMRAN a.s.
Friday, 5. June 2009, 18:22:31

Vremenom se pojavi cestita porodica koja je svoje porijeklo vodila od Ibrahima a.s. i Jakuba a.s. porodica koja je poznata kao Alu Imran. Allah dz.s. kaze:Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom -sve porod jedan od drugog - a Allah sve cuje i sve zna. (Alu 'Imran,33.-34.)
Imran kojeg Allah dz.s. spominje u Kur'anu je bio potomak Davuda a.s. Imao je dvije kcerke: Merjemu i Asja'u. Merjemin sin je Isa a.s.a Asja'in sin je Jahja a.s. Merjemina sestra Asja' je bila udata za jos jednog Allahovog poslanika, Zekerijja a.s.To je rodbinska veza ove trojice poslanika.
 No comments
hazreti HUZEJR a.s.
Friday, 5. June 2009, 18:21:36

Nakon Davuda a.s. Benu Israil se udaljio od Allahovog puta, izgubio Tevrat, zaboravio mnoge ajete i propise Tevrata. Allah dz.s. htjede da obnove svoju vjeru te im posla poslanika po imenu Uzejr.
Allah dz.s. naredi Uzejru a.s. da ode u pusto i poruseno mjesto. On se zacudeno pitao: "Kako i kome cu biti poslanik u pustom mjestu?!

" Cekao je da vidi kako ce Svemoguci ozivjeti to mjesto. U tom njegovom pitanju nije bilo opiranja Allahovoj odredbi, bilo je to samo cudenje.
Allah dz.s. i njega usmrti i on mrtav bi stotinu godina.

-Ili za onoga koji je prolazeci pored jednog do temelja porusenog grada, povikao: "Kako ce Allah oziviti ove sto su pomrli?" I Allah ucini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda ga ozivi.
(Al-Baqara, 259.)
Uzejrova dusa je uzeta za vrijeme njegovog sna, u nekim predajama se spominje kako je zaspao oslonuvsi noge na zid. Kad se probudio bio je u istom tom polozaju. Dosao mu je melek u Ijudskom obliku i pitao ga koliko je dugo spavao.

I zapita: "Koliko si ostao? " "Dan ili dio dana" - odgovori. "Ne" * rece On - "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pice svoje - nije se pokvarilo; a pogledaj i magarca svoga * da te ucinim dokazom Ijudima - a pogledaj i kosti * vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblazemo (Al-Baqara,259)
Pogledajmo Allahovu moc, hrana i voda se nisu nimalo promjenili. Uzejr se zacudi, kako je moguce da se magarac koji je danas bio ziv tako promjeni i kosti postane! Gledao je kako se kosti magarca pomjeraju i sklapaju u obliku magarca. Kosti, damari, krv, meso, koza i dlaka postaju zivi magarac. Kad to vidje, Uzejr rece:
I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah svc moze!"(Al-Baqara,259.)
Pogleda u ozivljeno selo i upita ih:
-Znate li Uzejra?
-Znamo, rekose, umro je prije vise od stotinu godina.
-Ja sam Uzejr!
Naravno, ovi to ne prihvatise. Pocese ga provjeravati i ispitivati. Dovedose staricu koje je imala vise od sto dvadeset godina, za koju se kaze da mu je bila majka. Poce im opisivati Uzejra, pogledase u njega i vidjese na njemu sve te opise.
Nakon toga povjerovase u ono sto im je on govorio. Uzejr ih poce poducavati Tevratu i Ijudi se pocese iznova vracati ovoj vjeri, velicati i slusati ovog Allahovog poslanika. Slavili su ga i velicali toliko da su na kraju za njega rekli da je Allahov sin!
Jevreji govore: "Uzejr je - Allahov sin." (At-Tawba, 30.) Allah dz.s. ih kazni zbog tih njihovih rijeci.
Do dana danasnjeg zidovt ne odustaju od ove svoje zablude, Uzejra smatraju svetim potomkom i nazivaju ga Diban - Sveti Uzejr. To je sirk koji oni cine i zbog cega su prokleti.
 No comments
hazreti SULEJMAN a.s.
Friday, 5. June 2009, 18:20:32

Nakon Davuda a,s, vlast i poslanstvo naslijedi jedan od njegovih sinova Sulejman a,s,.On nije bio njegov najstariji sin, ali Allah je Sulejmana a,s, odabrao Sebi za poslanika.
I Sulejman naslijedi Davuda. (An-Naml, 16.)
U ovom ajetu se misli na nasljedivanje poslanstva. Dokaz tome su Poslanikove s,a,w,s, rijeci :
Imetak nas poslanika se ne nasljedzuje, ono sto iza nas ostane je sadaka.
Ubrzo nakon preuzimanja poslanstva i vlasti pokaza se sva Sulejmanova velicina, pokazase se velike mu'dzize kojima je Allah dz,s, odlikovao ovog poslanika. Jedna od tih mu'dziza je, poznavanje jezika ptica, o cemu Allall dz,s, kaze:
Dato nam je da razumijemo pticije glasove i svasta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat! (An-Naml, 16.)
Allah ga je ucinio kraljem kakvog covjecanstvo nije upoznalo prije njega, niti ce takvog do Sudnjeg dana upoznati. Allah mu je dao svasta. Ono sto nije potcinjeno nikome prije Sulejmana, ni poslije njega na dunjaluku jesu dzinni. Svi dzini su bili pod njegovom komandom.
Allah dz,s,o tome kaze:
I sejtani, sve graditelji i gnjurci,
i drugi u bukagije okovani. (Sad, 37.-38.)
Ovdje pocinjemo razumijevati sustinu dzina: oni su ummet, imaju svoje zadace i poslove, medu njima ima graditelja, ronilaca i slicno, kao sto cemo vidjeti. Oni koji su Sulejmanu bili neposlusni takve bi Sulejman kaznio i zatvorio, bila mu je data takva moc! Vezao bi u okove po dvojicu.
Ovo je Nas dar, pa ti oslobodi ili zadrzi, neces zbog toga odgovarati! (Sad, 39.)
Takvu vlast mu je dao Allah, da potpuno upravlja na Zemlji. O tome Allah dz,s, kaze:
I da dzini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslusnost naredenju Nasem, ucinili bismo da ognjenu patnju osjeti.
Oni su mu izradivali sto god je htio: hramove i spomenike, i zdjele kao catrnje, i kotlove nepokretne. (Saba', 12. -13.)
Pravili su mu sve sto je on od njih zatrazio. Cak i kipove koji su u Sulejmanovom serijatu bili dozvoljeni, a nama su zabranjeni kako ne bi bili povod idolopoklonstva. Pravili bi mu ponekad lonce velicine dvorca u kojem bi se spremala hrana i dijelila Ijudima.
Pogledajmo moc, kome je to jos dato, a sve to je bilo Allahovom voljom i snagom.
Druga velika Sulejmanova mu'dziza jeste upravljanje vjetrom. O tome Allah dz,s, kaze:
I Mi smo dali da mu sluze: vjetar - koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio. (Sad, 36.)
Na bilo kojem mjestu, na kojem je zelio kisu, poslao bi vjetrove i kisa bi pala. Ima li vece vlasti od ove?! Bili su to plodni vjetrovi koji su donosili bericet kise, pored njih Sulejmanu je data moc upravljanja i nad olujnim vjetrovima:
A Sulejmanu vjetar jaki poslusnim ucinismo ' po zapovijedi njegovoj je puhao prema zemlji koju smo blagoslovili; a Mi sve dobro znamo. (Al-Anbiya1, 81.)
Sulejman a,s, je iz Kudsa upravljao vjetrom. Cesto bi vjetrove koristio kad bi isao u vojne pohode, tako se prenosi u mnogim predajama. Imao je ogromni drveni cilim na koji bi stala sva njegova golema vojska, potom bi naredio vjetru da ih ponese na odredeno mjesto. U periodu izmedu sabaha i podneva bi prelazili razdaljine za koje je drugim vojskama bio potreban mjesec, a povratak izmedu podneva i aksama je bio koliko mjesec hoda. O tome Allah dz,s, kaze:
A Sulejmanu - vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a i navecer rastojanje od mjesec dana. (Saba1, 12.)
Od Sulejmanovih mu'dziza je bio i bakar. Kao sto je Allah dz,s, dao Davudu tecno zeljezo, tako je Sulejmanu a,s, dao izvor iz kojeg je tekao bakar. Allah dz,s,kaze:
I ucinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar tece. (Saba, 12.)
Volio je Sulejman punokrvne konje zvane safinat - oni bi stajali na tri noge, a samo bi vrhom cetvrte dodirivali zemlju. Pored te vrste Sulejman a,s, je bio zaljubljenik u jos jednu vrstu konja zvanu dzijad - brze konje.
Allah dz,s,kaze:Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao!
Kad su jedne veceri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali. (Sad, 30.-31.)
U predaji se kaze kako je pocela smotra tih konja, neke predaje spominju kako je na toj smotri bilo izlozeno vise od dvadeset hiljada konja. Smotra je potrajala dugo i zabavila ga je od uobicajenog
svakodnevnog ucenja Zebura, sve dok sunce nije zaslo. Sulejman nije ni osjetio viijeme koje je proslo, sjeti se i rece:
On rece: "Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem Ijubav prema blagu"! - i oni se izgubise iz vida.
"Vratite mi ih!" - i on ih poce gladiti po nogama i vratovima."
(Sad,32.-33.)
Dvije jake predaje govore o ovom drugom ajetu. U prvoj se kaze kako je Sulejman a,s, uzeo sablju i poceo njome konje po nogama i vratovima udarati. Tacnija predaja kaze kako ih je milovao i cinio istigfar, provjeravao je zdrave medzu njima jer ih je pripremao za dzihad.
Sulejmanovo carstvo je bilo ogromno. Allah mu dozvoli da ozeni hiljadu zena. Jednog dana se Sulejman zaklete kako se prenosi u sahih-hadisu kojeg biljezi Buharija:
Sulejman, sin Davudov, rece: "Veceras cu imati odnos sa sedamdeset svojih zena i svaka od njih ce zanijeti po jednog konjanika na Allahovom putu." (Buhari, hadis 3171.)
Njegov prijatelj mu rece:Reci: "Ako Bog da, " - ali on to ne rece. (Buhari, hadis 3171.)
Samo jedna od njih bi trudna i rodi deformisano dijete bez ruke i bez noge! Poslanik s.a.w.s. je rekao: Da je samo rekao "Insa-Allah" svi bi bili mudzahidi na Allabovom putu. (Buhari, hadis 31 71.)
Ovo je pouka Ijudima da sve sto zele uraditi vezu za Allahovo odobrenje i htijenje rijecima "Insa Allah."
O tom slucaju Allah dz.s. kaze:
Mi smo Sulejmana u iskusenje doveli i bolesno tijelo toga bolesnog djeteta na njegovom prijestolju zadrzali, pa se on nakon toga pokaja. (Sad, 34.)
Allah dz,s, je Sulejmanu dao pronidjivost u sudenju Ijudima. Allah dz,s, kaze:
I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu sto su ga nocu ovce necije opasle - i Mi smo bili svjedoci sudenju njihovu. (Al-Anbiya', 78.)
Ovaj dogadaj je bio prije Sulejmanovog poslanstva, kad mu je bilo svega dvanaest godina. Dvojica komsija su trazili presudu u medusobnom sporu. Jedan od njih je imao bascu, a drugi ovce. Coban bi na kraju dana zatvarao ovce u tor kako ne bi otisle u komsijinu bascu. Jednog dana to zaboravi uciniti i ovce nocu predose u bascu i unistise sve usjeve. Kakva je presuda u ovom sporu? Kadija je bio Davud a.s. coban prizna svoju gresku i on presudi:
-Kazna ti je da komsiji das sve ovce koje imas.
Sulejman je tada bio van sudnice, kad ovi izadose on ih upita za presudu. Oni mu je rekose, a on od njih zatrazi da se vrate. Sulejman rece:
-Allahov poslanice, zar nema bolje rjesenje od tog?
-Kakvo, upita Davud a.s.!
-Daj ovce ovom sto mu je basca unistena, a cobanu daj bascu. Kad je vrati u stanje u kakvom je bila, vrati mu njegove ovce a ovom drugom njegovu bascu!
To je nesumnjivo bila bolja presuda. Allah dz.s. o tome kaze:
I ucinismo da Sulejman pronikne u to. (Al-Anbiya1, 79.)
U sahih-hadisu kojeg biljeze Buharija i Muslim se spominju dvije zene koje su dosle Davudu a.s. da im presudi u sporu. Svaka od njih je imala novorodeno dijete. Vuk napade i pojede dijete starije zene. Ona potom uze dijete mlade zene tvrdeci kako je to njezino dijete. Nijedna od njih nije imala dokaz za svoje tvrdnje i niko nije znao koje je cije dijete. Davud a.s. nije znao kako da presudi. Sulejman zatrazi dozvolu od oca i rece:
-Dijete pripada svakoj od njih, dajte mi dijete i dajte mi sablju, svaka ce dobiti po pola djeteta!
Mlada zena povika:
-Ne, nemojte to ciniti, dajte neka zivi, ona mu je majka.
Sulejman rece:
-Nije, nego si ti njegova majka.
Bio je Sulejman a.s. jedan od najboljih kadija rnedu Ijudima.
Kur'an nam kazuje jedno, zaista, cudno kazivanje o Sulejmanu a.s.:
I sakupise se Sulejmanu vojske njegove, dzini, Ijudi i ptice, sve ceta do cete, postrojeni,
i kad stigose do Mravlje doline, jedan mrav rece: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!" (An-Naml, 17. -18.)
Sulejman a..s. je dosao sa svojom vojskom u tu dolinu i cuo razgovor mrava. Ulema veli: "Koliko li je samo taj mrav pametan i rjecit, pogledajte ajet: - o! poziv, - upozorenje, i- ulazite,
naredenje, da vas ne izgazi, negacija,- posebno,opcenito, opravdanje". Koja je samo to rjecitost. Sve to kazano u samo jednoj recenici!
Sulejman a.s. je cuo tog mrava, razumio je cak i govor insekata:
I on se nasmija glasno rijecima njegovim i rece: "Gospodaru moj, omoguci mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da cinim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, miloscu Svojom, medu dobre robove Svoje!" (An-Naml, 19.)
Jos jedno cudno kazivanje se spominje o Sulejmanu a.s. uKur'anu. To je kazivanje o njemu i Belkisi, ta prica u Kur'anu pocinje rijecima:
I on izvrsi smotru ptica, pa rece: "Zasto ne vidim pupavca, da nije odsutan?
Ako mi ne donese valjano opravdanje, teskom cu ga kaznom kazniti ili cu ga zaklati!"
I ne potraja dugo, a on dodze, pa rece: "Doznao sam ono sto ti ne znas, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest." (An-Naml, 20.-22.)
Pogledajte kako pupavac, pticica jedna slabasna, razgovara sa najvecim carem dunjaluka. Obracanje u kojem nema ponizenosti ni straha, nije to kao obracanje danasnjim kraljevima i predsjednicima u kojem se obavezno ponizno i sa ogromnim strahom kaze samo ono sto njihove usi vole cuti. Grad Saba je bio u Jemenu. Zena po imenu Belkisa je vladala Jemenom, tako mocno da je to bilo i pupavcu cudno.
Vidio sam da jedna zena njima vlada i da joj je svega i svacega dato, a ima i prijesto velicanstveni. (An-Naml, 23.)
Postovanja vrijedan vladar je bila Belkisa.Vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu -sejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naci pravi put;pa da se klanjaju Allahu, koji izvodi ono sto je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono sto krijete i ono sto na javu iznosite. (An-Naml,24.-25.)Zasto je hudhud (pupavac) spomenuo vodu iz zemlje? Zato sto je hudhud kazivao Sulejmanu gdje se nalazi voda pod zemljom.
Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar velicanstvenog Arsa!(An-Naml,26.)
Ovdje Allah spominje Ars zato sto je hudhud spomenuo Belkisin ars, kako covjek ne bi pozelio ars poput njezinog, nego treba da se divi Allahovoj moci i Njegovom Arsu. Sulejman a.s. mu rece:
"Vidjecemo" - rece Sulejman - "da H govoris istinu ili ne." (An-Naml,27.)Zbog cega mu Sulejman, 8?il, nije odmah povjerovao? Pa zato sto u to vrijeme nije bilo druge zene koja je vladala zemljom. To je bilo cudno Sulejmanu a.s. i bilo mu je cudno kako mogu obozavati Sunce, kako!!? Cudan mu je bio i njezin ars i golema vlast koja joj je data. Nije mu rekao ni da je iskren ni da laze, i u takvpm postupku je pravicnost i mudrost. Sacekati da se obejani ono sto neki govore.
Sulejman a.s. napisa pismo i dade ga hudhudu:
Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj sta ce jedni drugima reci! (An-Naml, 28.) Naredi mu da stane podalje od njih i prati njihovu reakciju. On tako i postupi i u ovome je dokaz da ptice razumiju govor ljudi. Belkisa rece:
"O velikasi,"' rece ona - "meni je dostavljeno jedno postovanja vrijedno pismo
Od Sulejmanai glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ne pravite se vecim od mene i dodzite da mi se pokorite'!
"O velikasi" - rece ona - "savjetujte mi sta trebam u ovom slucaju uraditi, ja bez vas necu nista odluciti!" (An-Naml, 29. -32.)
Bila je pametan vladar i nije samostalno donosila odluke, savjetovala se sa prvacima svoga naroda. Oni joj rekose:
"Mi smo vrlo jaki i hrabri" • rekose oni - "a ti se pitas! Pa, gledaj sta ces narediti!" (An-Naml, 33.)
Kako je ovo divan prizor dogovora medu pametnim. Ona im ponudiispravno rjesenje:
"Kad carevi osvoje neki grad" ' rece ona - "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove ucine ponizenim; eto, tako oni rade.
Poslat eu im jedan dar i vidjet eu sa cime ce se izaslanici vratiti."
(An-Naml, 34.-3S.)
Odluci da posalje velike darove koje je tesko odbiti pa ce na osnovu toga saznati stvarnu moc i namjere Sulejmana a.s. I krenu delegacija put Palestine sa velikim i bogatim darovima. Zadaca im je bila da kazu kako oni nisu za rat i kao znak dobre volje im donose ove poklone, a za uzvrat traze jedino mir u kuci.
Ovaj postupak naljuti Sulejmana a.s. i rece:
I kad on pred Sulejmana izide, ovaj mu rece: "Zar da blagom mene pridobijete? Ono sto je Allah meni dao bolje je od onoga sto je dao vama. Vi se onome sto vam se daruje radujete!
Vrati se njima! Mi cemo im dovesti vojske kojima se nece moci oduprijeti i istjerat cemo ih iz Sabe ponizene i pokorene."
(An-Naml, 36.-37.)
Predajte se bez borbe. Kad je Belkisa to cula, rece im: "Nema nam izlaza, predajte se. Posaljite izaslanika i recite mu da se bez borbe predajemo."
Cekajuci ih, Sulejman a.s. rece:
"O dostojanstvenici, ko ce mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego sto oni dodzu da mi se pokore?"
"Ja cu ti ga donijeti" - rece Ifrit, jedan od dzina - "prije nego iz ove sjednice svoje ustanes, ja sam za to snazan i pouzdan."
(An-Naml, 3S.-39.)
Snazan da ti donesem ars i povjerljiv, necu ostetiti dragulje kojima je ukrasen.
"A jaceu ti ga donijeti" * rece onaj koji je ucio iz Knjige." (An-Naml, 40.)
Ucenjaci se razilaze o tome ko je taj koji je znao znanje Knjige. Jedni kazu kako je to bio jedan ucenjak iz Benu Israila kome je Allah dz.s. dao znanje Allahovog najveceg imena, kojim kad bi zamolio Allaha, On bi mu se odazvao. Drugi kazu da se misli na meleka Dzibrila. Prvo misljenje je jace.
"A ja cu ti ga donijeti" * rece onaj koji je ucio iz Knjige - "prije nego sto okom trepnes." I kad Sulejman vidje da je prijesto vec pored njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskusava da li cu zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan - u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan - pa, Gospodar moj je Neovisan i Plemenit." (An-Naml, 40.)
Koja je to moc, imati takvog vojnika u svojim redovima! Potom Sulejman a.s. naredi da se promjeni raspored dragulja koji su krasili Belkisin ars.

"Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoce li ga ili nece prepoznati!"
I kad ona dodze, bi joj receno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" - "Kao da je on!" ' uzviknu ona. (An-Naml, 41. -42.)
Pogledajmo, nije joj rekao: Je li ovo tvoj ars, nego: Je li ovakav tvoj prijesto? Njezin odgovor je bio jos precizniji, nije rekla; Jeste, jer je nelogicno da prijesto netaknut stigne prije nje. Nije rekla ni - Nije, jer je zaista izgledao gotovo kao njezin prijesto. Rece: "Kao da jeste."
U te dvije rijeci je ostavila tri mogucnosti: Da jest njen ars, da nije i da bi mogao biti njezin prijesto! Sulejman a.s. kad je cuo njezine rijeci se zacudi njezinoj mudrosti i znanju, rece :
A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani.(An-Naml, 42.)
Ona je ucena, ali ja sam prije nje ucen bio i uz to sam musliman!
Predala je carstvo Sulejmanu a.s. ali je ostala u nevjerovanju. Sulejman a.s. joj htjede pokazati nesto sto nije moglo biti produkt Ijudskih nastojanja.
A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjernickom pripadala.
"Udi u dvoranu!" - bi joj receno. (An-Naml, 43.-44.)
Dvorac sav od stakia, ispod njega rijeka koja tece. Udze u dvorac pun vode.
-Udzi, rece joj Sulejman a.s.
-Al ivoda je, rece.
-Samo ti udzi!
Ona podize haljinu kao da ce rijeku zagaziti. Stade na staklo, vode nigdje, zacudi se. Sta je ovo, to nisu Ijudska posla.
I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadize haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglacanim staklom poplocana"! -rece on. "Gospodaru moj", - uzviknu ona - "ja sam se prema sebi ogrijesila i u drustvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!" (An-Naml, 44.)
Nakon toga Belkisa prihvati islam. Mnoge predaje spominju kako se Sulejman a.s. njome ozenio.
Od najvrjednijih djela koja je ucinio Sulejman a.s. je bilo ponovno gradzenje Mesdzidul Aksa'a. Prvi koji je sagradio taj mesdzid je bio Jakub a.s. u sahih-hadisu se spominje kako je nas Poslanik s.a.w.s. upitan:
-Kojije mesdzid prvis agradzen na zemlji?
-Mesdzidul-Haram (u Mekki, sagradio ga je Ibrahim a.s. rece.
-A. onda?
-Mesdzidul Aksa, sagradio ga je Jakub a.s..
-Kolika je razlika izmeau tih gradnji?
-Cetrdeset godina.
Kad je Nabukadonosur zauzeo Kuds, srusi Mesdzidul-Aksa pa ga Sulejman a.s. ponovo izgradi, a pored njega sagradi veliki Sulejmanov hram. Taj hram je bio i ostao svetinja za zidove, njega oni i dan-danas traze pored Mesdzidul-Aksa'a.
Vrijednost Mesdzidul-Aksa'a se spominje u brojnim hadisima u kojima se kaze da je namaz obavljen u ovoj dzamiji vrijedan koliko pet stotina drugih namaza.
Od Abdullah ibn Amra ibn Asa se prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao:
Sulejman, sin Davudov, je nakon zavrsetka gradnje Mesdzidul-A.ksa' a zamolio Allaha dz.s. tri stvari: da njegova presuda bude u skladu sa Allahovom, da mu Allah dadne vlast kakvu nece dati nikom poslije njega, i da svako ko posjeti tu dzamiju, samo radi obavljanja namaza u njoj, bude cist od grijeha kao na dan kad ga je majka rodila. Pa je Poslanik s.a.w.s. rekao: "Prve dvije stvari su mu date, a ja se nadam da mu je udovoljeno i trecoj zelji. " (Ibnu Madzdzin Sunen, hadis 1407.)
U kazivanjima o Davudu i Sulejmanu a.s. smo vidjeli mu'dzize koje su im date, a pred kojima ljudska pamet stane. Opet, ma kolika moc i cuda posjedovali Ijudi, ostaje jedna istina, a to je: Oni su ipak Ijudi, a Ijudi umrijeti moraju. Nikada Ijudi nece dostici Sulejmanovu snagu, a i Sulejman je umro, i svi mi cemo umrijeti. Ostat ce djela i samo cemo sa njima pred Gospodara naseg stati i racun polagati!
Umro je Sulejman a.s.u pedeset drugoj godini zivota na cudan nacin. Ljudi toga vremena su bili iskusani dzinnima, cak su mislili da oni znaju gajb - ono sto ce se desiti. Allah ih htjede poduciti, putem Sulejmanove smrti, da dzini ipak ne znaju gajb.
Jednog dana je Sulejman a.s. naredio dzinnima da rade a on je stajao pored njih i pratio njihov rad. Kad bi ih on pratio neprestano bi radili, bojeci ga se jako. Sulejman a.s. ih je kaznjavao na dunjaluku zestoko prije nego bi bili kaznjeni na ahiretu. Dzinni su danima radili bez prestanka, a Sulejman ih je naslonjen na stap posmatrao. U tom polozaju mu Allah uze dusu. Oci Sulejmanove ostase otvorene, dzinni su mislili da je on jos ziv pa su i dalje radili. Sulejmanov nasljednik je to znao, ali to nije zelio pokazati pred dzinima. Dolazio bi i kao da nesto sapce Sulejmanu na uho, potom bi odlazio. Dzini su radili bez prestanka cijelu godinu. Cudili su se, citavu godinu Sulejman a.s. stoji nepomicno na jednom mjestu, ne jede, ne pije, ne govori, ali stoji i otvorenih ociju ih gleda. Medzusobno su se sasaptavali: Mozda je umro, ali ih je opet bilo strah da bilo sta poduzmu.
U tom periodu Allah dz.s. salje crva koji izgrize stap i Sulejman a.s. pade na zemlju. Dzini shvatise kako je Sulejman a.s. umro jos prije godinu dana, a Ijudi shvatise kako dzjni ne znaju gajb, jer da znaju ne bi godinu dana neprestano i u strahu radili.
Allah dz.s. kaze:
A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastocio stap njegov -upozorio ih je da je umro, i kad se on srusio, dzini shvatise da ne bi na muci sramnoj ostali da su buducnost prozreti mogli. (Sebe', 14.)
Allah dz.s. ovim zeli poruciti Ijudima kako su dzini slaba stvorenja koja ne znaju gajb i koja su potcinjeria Gospodaru svjetova, Allahu Svemocnom.
Tako Kur'an govori o najvecem caru dunjaluka svih vremma Sulejmanu,a.s.
 2 comments
hazreti DAVUD a.s.
Friday, 5. June 2009, 18:19:16

Nakon pobjede nad Dzalutovom vojskom i nakon Talutove smrti, Davud posta poslanik i kralj Benu Israila. Jos od vremena Josu'a, cetiri stotine i sezdeset godina, poslanstvo i vlast nisu bili u rukama jednog covjeka iz naroda Benu Israil.
Davud je bio sin Ejsa'a, iz potomstva Jakubovog sina Jahode. Preko njega se vlast ponovo vratila Jahodinim potomcima. Historicari ga opisuju kao sto kaze Et-Taberi u svojoj historiji: Niska rasta, plavih ociju, slabe kose i cista srca.
Allah dz,s, je ojacao Davudovo kraljestvo, Benu Israil se nakon godina velikih nesporazuma i razdora ponovo ujedini. Allah mu podari mu'dzize i posla mu listove objave (suhufe) koje se zovu Zebur.
A Davudu smo dali Zebur. (An-Nisa, 163.)
Davud a,s, je bio lijepog glasa, mnoge predaje spominju kako nijednom covjeku nije dat Ijepsi glas od Davudovog. U sahih-hadisu kojeg biljezi imam Ahmed se kaze da je Resulullah s,a,w,s, cuo Ebu Musa el-Esarija kako uci Kur'an, glas mu je bio posebno lijep, Poslanik je neko vrijeme slusao melodicno ucenje Kur'ana, koje se ttazi prilikom ucenja, potom Resulullah s,a,w,s, rece:
O Ebu Musa, data ti je Davudova melodicnost glasa. (Buhari, hadis 4761 .)
U tome je Allah dz,s, dao znak Davudovog poslanstva Ijudima. Kad bi Davud a,s, ucio Zebur, brda bi za njim ponavljala njegove rijeci a ptice bi iznad njega u mjestu lebdjele i sa njim ponavljale tesbih, jer im je Allah dz,s, naredio:
O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice! (Saba, 10.)
U drugom ajetu se kaze:
I potcinismo planine i ptic